Dobre arhitekte možemo naći svugdje u Europi. Statistički gledano, neizbježno je da je kreativni talent jednolično raspodijeljen. Za razliku od toga, okolnosti u kojima stvaramo dobru arhitekturu nisu svugdje jednake. Čak će i oni koji nisu stručnjaci za Balkan, shvatiti da su uvjeti za arhitekturu u Bosni i Hercegovini, blago rečeno, kompleksni: politički, društveno, gospodarski i kulturno. U tom su kontekstu poslijeratna arhitektonska dostignuća još impresivnija. Odgovorom na pitanje hoće li izuzetna arhitektura u Bosni i Hercegovini biti atributirana kao bosansko-hercegovačka, ili bosanska ili hercegovačka, nećemo se ovdje baviti. To nije samo oprez da bismo izbjegli osjetljivu tema – jer je očigledno da je tema osjetljiva – nego i odbacivanje ideje da se kultura podudara s državnim granicama. Takva ideja nacionalne kulture – koja potječe iz devetnaestog stoljeća – u svakom je slučaju upitna, a posebno u zemlji koja je u tolikoj mjeri fragmentirana.